Hrana sigurna, malo interesovanja za organsku proizvodnju

Sarajevo, 04.03.2010. - Država BiH je već preuzela najveći dio evropskih zakona i pravila koji garantuju sigurnost hrane, ali oni u praksi još nisu zaživjeli, čulo se na skupu koji je, uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Republike Mađarske putem svoje ambasade u BiH, u Sarajevu organizovala nevladina organizacija KYODO iz Sarajeva. Rečeno je da su najveći problemi neznanje uzgajivača i prerađivača, nezainsteresovanost mogućih proizvođača i usitnjena gazdinstva.

Državne institucije za kontrolu hrane tvrde da hrana koju jedu građani BiH dostiže stepen sigurnosti gotovo jednak onom u zemljama okruženja, ali i u Evropi.
- Mi smo prošle godine napravili analizu 120.000 uzoraka hrane i oko 5,2 posto je bilo higijenski neispravno što je gotovo jednako kao u okruženju. Nečistoće su najčešće uočene u mlijeku ili mesu što smo najviše i kontrolisali, a pokazalo se da su nastale neadekvatnim rukovanjem onih koji rade na preradi ili pakovanju. Dakle, treba raditi s ljudima – kazao je Sejad Mačkić, direktor Agencije za sigurnost hrane u BiH. Pojasnio je da je BiH do sada usvojila najveći dio legistlative kojom je u Evropskoj uniji regulisana kontrola sigurnosti hrane, da raspolaže sa 40-ak laboratorija, da je članica evropskih mreža za praćenje ispravnosti hrane, da je u stanju da u roku od jedan do tri dana reaguje na informaciju da se na teritoriji BiH nalazi hrana sumnjivog kvaliteta, te da državne kontrolne instuticije u BiH sarađuju sa fakultetima i ekspertima.
No profesori sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu upozoravaju da nije dovoljno usvojiti zakone, nego da treba razumjeti i njihov duh i primjenjivati ga.

- Zakoni EU se moraju preuzeti i primjenjivati u zemlji i prije nego ona postane članica EU jer institucije ili pregovarači iz EU neće dozvoliti da bilo šta ugrozi do sada dostignuti stepen sigurnosti hrane i slobodni protok roba. Stoga potreban nivo zdravstvene sigurnosti hrane mora biti obezbjeđen i institucionalno i kroz legistlativu, odnosno zemlje kandidati moraju usaglasiti propise i izgraditi institucije, naučiti štiti jedinstveno tržište i duh zakona EU prenijeti u svoje procedure - pojasnio je dr. Mile Blesić, docent na istom fakultetu.

Da nije problem samo u primjeni zakona, nego i u nezainteresovanosti samih proizvođača govorila je profesorica dr. Esma Velagić-Habul.
- Mi sada imamo jednu kuću ovlaštenu za kontrolu i certificiranje procesa proizvodnje organske hrane. To je «Organska kontrola», jedina organizacija ovakve vrste u zemljama bivše Jugoslavije, a ovakvih organizacija u cijelom svijetu ima samo 46. Imamo i markicu sa oznakom «OK», ali malo ko koristi njene usluge i zbog toga ovaj projekat dolazi u pitanje. Uostalom, i kada je ta stvarana certifikacijska kuća, sav posao su uradila tri čovjeka, bez bilo čije podrške i pomoći, a BiH ima sve predispozicije za organsku poljoprivredu – kaže Velagić-Habul. Pojašnjava da BiH ima jeftinu radnu snagu, tradiciju u stočarstvu, kvalitetno voće i ljekovito bilje i mogućnost specijalizovane proizvodnje organske hrane u skladu sa pravilima, normama i standardima EU.
- BiH ima 220.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a organska proizvodnja je čaroban način proizvodnje u poljoprivredi koja je desna noga ruralnog razvoja i omogućava da ljudi žive na pošten način. Ministarstvo poljoprivrede u Vladi FBiH daje poticaje za organsku proizvodnju, ali interesovanje je i dalje slabo - pojašnjava Velagić-Habul.

Slike sa terena pak govore da interesovanja možda i ima, ali da nedostaje znanja i političke volje da se poljoprivredi daje podrška i da se gazdinstva ukrupne.

- Prema svjetskim standardima, Unsko-sanski kanton po količini obradivog zemljišta po glavi stanovnika spada u bogata područja. No u praksi nije tako. Za sada samo jaja i krompira proizvodimo više nego što nam treba, sve drugo ide dosta loše. Možda je primjer mlijeka najilustrativniji. Trenutno u Unsko-sanskom kantonu postoji 6.300 farmera koji proizvode mlijeko i pet mljekara koje to otkupljuju, ali samo jedan farmer ima 250 krava i samo jedan 150, sve ostalo su mala imanja i sa primjenom novog pravilnika o kontroli kvaliteta mlijeka u FBiH opstaće samo ova dva najveća farmera. Mi smo obišli sve farme i utvrdili da je uzgoj tradicionalan i da ne zadovoljava evropske standarde, a ljudi ne znaju ni kako to postići. Upozorili smo ih šta treba uraditi, a tvornica «Megle» je obećala velika ulaganja, pa ćemo vidjeti – rekla je dr. Vildana Alibabić sa Biotehničkog fakulteta iz Bihaća. Upozorila je da je slično stanje i s medom kog ovdje proizvedu i do 600 tona godišnje i koji bi mogao biti i zaštićen kao proizvod sa autohtonim geografskim porijeklom, no...
- Kako nema kontrole granica, nema ni kontrole mogućih zaraza, pa je 2005-e došlo do velikog pomora pčela od koga se pčelari tek sada počinju oporavljati - kaže Alibabić. Navodi da bi Unsko-sanski kanton moga davati velike količine i pšenice, oraha, šljiva, graha... Kaže da je to ekološki izuzetno čist kraj o čemu govori kvalitet vode, hrane, ribe i drugih prirodnih resursa, ali da se ti resursi ne koriste i da je na otm području mnogo nezaposlenih, ali i malo naučnih istraživanja jer «ili nema statističkih podataka ili su raspoloživi uređaji prestari i nekorisni».

- Rezultati istraživanja su nerijetko ispod limita instrumenta - kaže Alibabić.
Na samom skupu čula se i napomena da više organske hrane znači manje GMO što je jako važno jer je GMO moguća opasnost po zdravlje o kojoj se malo govori.

- Naučnici su za sada podijeljeni i ne treba paničariti, ali treba «staviti rampe» na sve što može da ugrozi život ljudi, a kontrolne punktove opremiti da mogu prepoznati opasnost – rekao je profesor dr. Dževad Jarebica. Kao potvrdu svoje teze naveo je da EU ne želi iz SAD-a uvoziti pivo koje je proizvedeno od krupice genetski modifikovanog kukuruza ili bilo šta što sadrži GMO kukuruz.
Mačkić je pojasnio da BiH nastoji biti oprezna u ovoj oblasti, te da je usvojila zakon o GMO, osnovala Vijeće za GMO, uspostavila četiri laboratorije i da sada treba obezbjediti referentni laboratorij.
- Ništa ne možete uraditi dok ne uspostavite zakonski okvir – objasnio je Mačkić.

Istog dana kada je u Sarajevu KYODO organizovao ovaj skup, Poljoprivredno-prehrambeni fakultet iz Sarajeva je sa Agronomskim fakultetom iz Zagreba potpisao sporazum o saradnji u oblasti istraživanja mogućnosti proizvodnje organske hrane (ili onog što se nerijetko zove «zdrava hrana» iako takav pojam ne postoji jer hrana ne može biti bolesna, nego smao neispravna). No čak ni ovaj događaj nije privukao resorne ministre i druge ljude iz politike koji su bili uredno pozvani. Da li se ove činjenice treba sjetiti u oktobru pred glasačkim kutijama?